Pozdrav iz Vukovara

Točno u 04:00 sata ujutro kolona od dva automobila krenula je po velikoj magli u nama toliko napaćeni grad Vukovar. U prvom autu bili su Bajs, Kokot, Tona i Kic, a u drugom autu Ponda, Brumen i Pica. U Zagrebu su nam se pridružili Josip i njegov desetogodišnji sin Martin. Put do Vukovara je protekao uz prisjećanje na domovinski rat.

Oko 08:00 stigli smo u Vukovar. Nakon kraće zakuske - sendviči i ostalo - uputili smo se u laganu šetnju pustim gradom. Obišli smo crkvu sv. Filipa i Jakova. Primijetili smo da je crkva od prije godine dana obnavljana. Obnovljen je toranj i krov. Obišli smo stari dio grada i Dunav.

U 10.00 kao da se dogodilo čudo. Najedanput grad živne i kod bolnice, gdje započinje svečanost, u mah se skupi nekoliko tisuća ljudi i svečani dio može početi. Skupilo se prema mojim procjenama otprilike 10.000 ljudi.

Nakon državne himne i odavanja minutom šutnje za sve nestale i poginule hrvatske branitelje kao i civile domovinskog rata Vukovarske brigade i ostalih vojnici treće gardijske brigade poveli su kolonu siječanja predvođenu državnim stijegom i stijegom grada Vukovara prema memorijalnom groblju žrtava iz domovinskog rata Vukovar.

Kolona prolazi pored simbola grada Vukovara – vodenog tornja na kojem su vidljiva velika oštećenja od agresorskih granata.

Nakon dvosatnog hoda gradom otprilike 6,5 km kolona siječanja duga oko 3 km dolazi do memorijalnog groblja žrtava iz domovinskog rata.

Nakon polaganja vijenaca visokih dužnosnika predsjednika sabora Zdravka Tomčića, ministra hrvatskih branitelja Ivice Pančića, potpredsjednika vlade Gorana Granića, generala Petra Stipetića i Imre Agotića, Jadranke Kosor, mladog Jastreba - mi smo palili svijeće i položili po jednu ružu za sve poginule i nestale branitelje.

Nakon toga, autobusima smo se vratili kod crkve sv. Filipa i Jakova gdje smo prisustvovali svetoj misi za sve poginule žrtve domovinskog rata u Vukovaru. Kada se to sve obavilo otišlo se na Dunav paliti svijeće i položiti ruže za sve ostale žrtve domovinskog rata. Na tome putu smo sreli našu veliku estradnu zvijezdu Marka Perkovića Thompsona koji se slikao sa nama.

Nakon laganog opuštanja uz naše domaće vino i pohane šnicle, čekalo se da nam se pridruži naš domaćin Damir iz Vinkovaca da nam bude voditelj puta. Put nas dalje vodi na čuvenu Ovčaru pa dalje na skroz najistočniji dio lijepe naše - čuveni grad Ilok, i nama poznat Iločki podrum. Nakon kraćeg razgledavanja krenulo se na degustaciju Iločke graševine i drugih vina. U velikoj vinoteci sačuvano je nekoliko stotina boca prvorazrednog vina. U podrumu nedostaje nekoliko velikih drvenih bačvi koje su nestale za vrijeme okupacije Iloka. Pretpostavlja se da su završile u Srbiji.

Put nas dalje vodi preko Vukovara u Aljmaš na čuveni Aljmaški fiš-paprikaš. Posjetili smo crkvu Gospe od Aljmaša koja je tijekom domovinskog rata srušena do temelja, a sada je na njenim temeljima sagrađena nova crkva u obliku vala. Od stare crkve sačuvan je desni dio zida u visini jednog metra na kojem je u znak sjećanja postavljeno spomen-obilježje sa imenima poginulih branitelja.

Nakon obilaska crkve, u laganoj atmosferi pojeli smo večeru i negdje oko 22.00 krenuli ka Vukovaru. Vukovar je ostao sam, tih, samozatajan grad – kao da se ništa nije događalo. Napravili smo još jedan krug i krenuli natrag prema Hrvatskom zagorju. Naravno slijedi još jedna pauza u Vinkovcima, rastanak od našeg domaćina Damira i povratak kući.

Doma se stiglo negdje oko 02.30.

Do viđenja slijedeće godine u Vukovaru.

Ivica Kovač