Poslije sv. mise, koju je u nedjelju 16.10. poslijepodne u Kapeli sv. Mihaela služio vlč. Ivan Bogdanović, održan je u sopočkoj kapeli koncert na orguljama. Radi se o ciklusu Heferer.Spomenimo da je temeljitu restauraciju orgulja koje se nalaze u Sopotu izvela 2004. Umjetnička radionica Heferer iz Zagreba.

Pred stotinjak slušatelja na orguljama je koncertirao mladi umjetnik Alen Kopunović Legetin. Iako su tek rijetki na koru primijetili i poznatu sopranisticu Ivanku Boljkovac, nitko nije očekivao da će i ona nastupiti jer nije u programu bila najavljena, a svima je prije koncerta rekla da je došla u Sopot samo uživati u Kopunovićevu nastupu. No, nakon velikoga pljeska po završetku najavljenoga programa, svjetski poznata umjetnica podarila je Sopotljancima i svim gostima na koncertu dva dodatka na bis. Otpjevala je, uz pratnju mladog umjetnika na orguljama, skladbu Ave Maria te narodni napjev Sveto ime. Na umjetničin poziv, priključili su joj se svi stari pjevači-Sopotljanci, tako ta se pjesma orila u sopočkoj Kapeli sv. Mihaela.

Radi se o koncertu u ciklusu "Upoznajmo obnovljene orgulje Hrvatskog zagorja", koji se ove godine po drugi put održao u Sopotu.

Denis Vincek

Nakon gotovo 36 godina vođenja Vinagorske župe velečasni Josip Belavić je na osobni zahtjev umirovljen. Župu je prije mjesec dana preuzeo 48-godišnji vlč. Ivan Bogdanović.

Novi je župnik rođen u Turčinu kod Varaždina gdje je proveo svoje djetinjstvo i završio srednju školu. "Nakon završene srednje škole bez pristanka oca odlazim u samostan. Otac je tada radio na poslovima sigurnosti i bio na visokom položaju. Moja majka je bila vrlo pobožna i tu ljubav prema Bogu usadila mi je u srce te smo mi, djeca, obavili ono što smo trebali kao kršćani iako to uvijek nije bilo jednostavno. Svećenik sam postao 1983. i to zaređen kao prva generacija svećenika od ondašnjega novog kardinala Franje Kuharića", rekao je župnik Bogdanović.

Velečasni Ivan Bogdanović ima brata i sestru koji su zasnovali svoje obitelji i žive u Varaždinu. Roditelji su mu, danas, pokojni.

Mladu misu slavio je u svojoj rodnoj župi u Knegincu 31. srpnja 1983. godine. Prvu godinu svećeništva proveo je u Klanjcu kao kapelan. Potom ga služba odvodi u Našice gdje provodi pet godina. Župnik kaže da je onda prešao u Zagrebačku nadbiskupiju kao dijecezanski svećenik zbog bolesti svoje majke tako da je i o njoj mogao voditi brigu. Prva su mu služba bile dvije župe iza Turnja kod Karlovca i tamo je bio sve do Domovinskoga rata kada je zajedno sa svojim župljanima morao otići. Sljedeća župa mu je Oborovo u Posavini, između Dugog Sela i Ivanić-grada. Tamo je bio četiri godine, a onda je premješten na Visoko u potkalnički kraj, gdje je bio posljednjih deset godina.

Vlč. Ivan Bogdanović u svojemu svećeničkom radu nastoji služiti Bogu i ljudima. Sada je župnik na Vinagori i u Župi Kraljice Mira i sv. Josipa u Marincima jer je tamo svećenik obolio. S obzirom na to da nema dovoljno svećenika i da su to male župe, vlč. Bogdanović vjeruje da će uspjeti zadovoljiti sve potrebe vjernika, a to je na Vinagori 1000 duša i u Marincima 700.

"U razgovoru sa svojim župljanima dogovorio sam kada najbolje odgovaraju termini za nedjeljne sv. mise, pa je tako misa u Marincima u 8:30, u Sopotu je sada u 10, a na Vinagori u pol dvanaest", kazao je župnik. Kroz put prilagodbe na rad u novim uvjetima, vlč. Bogdanović sigurno će naći i put do srca svojih župljana i zadovoljiti njihove duhovne potrebe.

Denis Vincek

Od 35 godina, koliko traje organiziranje Turističke manifestacije "Branje grojzdja Pregrada", Ivica Kovač u povorci kola berača je sudionik s neprekinutim stažem od 20 godina. Prvih sedam godina on je bio samo berač, a posljednjih 13 je aktivni organizator.

Kovačeva kola za povorku "Idemo u gorice" danima su se provjeravala jer ne smije biti zaboravljen ni najmanji detalj koji je tradicionalno vezan za berbu, berače i trsje. Njegova kola i berači moraju u povorci biti besprijekorna slika običaja starinskih berbi sopočkoga kraja. Ima tu dosta posla, pa su mu u svemu i ove godine pomogli prijatelji, susjedi i, neizostavni, Siniša te kumići Hrvoje i Ponda.

S Ivicom Kovačem iz Sopota razgovarao sam uz njegova kola koja su se posebno isticala u ovogodišnjoj nedjeljnoj povorci berača. - U subotu smo u Sopot dopeljali voz, koji sam posudil od Darka u Stipernici. Konje mi je dopeljal moj veliki prijatelj Franc Županić iz Kumrovca. Ja imam svoje bačve. Ivan Čep s Vinagorskih kotara poklonil je drvene vile s kojima se nekad trop metal iz škafa u škaf da si ljudi ruke ne zmažeju. Drepše imam ja, a nekaj ih je dala Milka Horvatova. Ona je dala i lakavnicu te demižon za vino. Drvenu brentu mi je poklonil Kovačev Branko i to je sad moje vlasništvo. Drugu brentu, evo, nosi Siniša Bedeniković, a uvijek nam je posudi Vrabec iz Višnjevca. Siniša je dal i poškavjak. Rudo za voz posudil je Joža Bedeniković. On je stari kočijaš i njegovi su nekad imali konje. Jedni su od rijetkih koji u Sopotu dandanas hrane krave, no one nisu vozne pa ih nemrem koristiti. Od Jože sam dobil i jedan dio konjske zaprege. Svi u selu su pomogli - priča Kovač. Njegova majka ispekla je za ovu pregradsku berbu domaću povijanjku, zeljovljaču. To je staro jelo od zelja pomiješanoga s orasima, povijeno u domaće tijesto, pa sve skupa pečeno u zemljanom tanjuru na zeljevoj perini. Za sopočka kola bučnicu je tradicionalno spremila Ana Erjavčeva. Na kolima je u nedjelju bio i štrudl od sira, koji je pripremila Sinišina baka, stara vrsna kuharica. Ivana Kolarčeva ispekla je domaću zlevanku. - Pečenka se mora imati, spekla ju je moja mama. Kuruzni kruh nam je napravil moj prijatelj Stjepan iz Stipernice. Rakiju je na kola dala Ivana, a ima tu i starine. Kola smo zrihtali s rožama i kuruznicom, a na voz smo deli i lampaš jer ko zna kad bumo se vratili iz berbe, tj. iz Pregrade - slikovito kazuje Ivica Kovač.

Sopotljanci su pod Kovačevim nadzorom kola uredili, tradicionalno, u subotu poslije podne u dvorištu kod Kolarcov. Finiš je bio u nedjelju prije samoga polaska u Pregradu.

Prvo je u Pregradu na Berbu grojzdja počela hoditi obitelj Kolarec, pokojni Milča. Bilo je to 1981. godine. Onda se hodilo s kravama. Kad je Milča umro, tradiciju je nastavil sin Pipac, odn. snaha Ivana. Došlo je malo modernije doba pa se išlo traktorima u pregradsku povorku. Ja sam dokinul traktore - rekao je Kovač. Kad su Pipac i Ivana dobili sina Alena, Ivica Kovač je preuzeo brigu o organizaciji sudjelovanja sopočkih kola na Berbi grojzdja u Pregradi. - Uvijek smo se zvali Kolarci, po gazdi Kolarec Josipu, zvanom Pipac - kaže Ivica. Budući da su proslavljali 20. nastup, bilo ih je u povorci uz kola iz Sopota u nedjelju u Pregradi 20 (a čini mi se i više, op.a.), i to dva prava brentnara s brentama i drepšima, ostali su bili berači, a djevojke su bile odjevene u nošnje kao domaćice. Djeca iz Sopota su važna karika i bez njih se ne može poći u povorku. Kovač kaže da su mali Sopotljanci nezaobilazni aktivni sudionici. - Gotovo uvijek naši ljudi u publici daju nam svoju djecu na voz. Mi smo ih danas uzeli, a samo nam je bitno da su odjeveni u narodnu nošnju. To je djeci ludnica, kad se peljaju na drvenom vozu s drvenim kotačima. Djeca su nam najveći poticaj da i dalje njegujemo tradiciju - zaključio je Pica.

Denis Vincek

Ideja, razgovori, osnivačka skupština, kupovanje opreme, postavljanje opreme, opremanje računala, izrada kantena……..KRENI.

Na taj način bi se ukratko mogle nabrojati aktivnosti koje su dovele do toga da je početkom srpnja bežična računalna mreža započela sa svojim radom. Svi članovi udruge iz Sopota nabavili su potrebnu opremu i počeli su se upoznavati sa mogućnostima koje im pruža nova tehnologija, a koja im je do nedavno izgledala jako nedostižna. Trenutno instalirana oprema omogućava uglavnom jednostavnije aktivnosti kao što su razmjena podataka, mrežno igranje i chat. Za daljnju nabavu pričekat će se naredna godina kad se uz novac od članarina očekuje i nekakva financijska pomoć. Tako će jedna od prvih stvari koja će se nabaviti biti računalo-server.

Trenutno udruga broji 12 članova i svi zainteresirani se mogu javiti i učlaniti.

Dobra vijest je da je nabavljen jedan komplet (kartica+kabel+kantena) pomoću kojeg se može testirati kvaliteta signala kod potencijalnog člana i na taj način provjeriti da li uopće postoji mogućnost njegovog priključenja na mrežu. Komplet za jedno računalo košta cca 500kn, a točna cijena ovisi o vrsti kartice (najjeftinije već od 150 kn), duljini kabla (od 12-25 kn/m + cca 75 kn konektori) i anteni. Već ranije spomenuta kantena izrađuje se od prazne kutije za nescafe i u stvari za nju nema troškova. Ovakve kantene imaju sasvim zadovoljavajuće performanse na manjim udaljenostima i trenutno ih koriste svi člnaovi.

Kao što je i najavljeno, u subotu 05.03.2005. u Sopotu je održana osnivačka skupština udruge Bežična računalna mreža WirelessSopot. Namjera Udruge je "sagraditi" i kasnije održavati bežičnu vezu između računala zainteresiranih korisnika. Mreža bi trebala početi sa testnim radom za otprilike mjesec dana kada se završe formalnosti oko registracije Udruge. Treba napomenuti da je ovo jedna od prvih bežičnih računalnih mreža na području naše županije (prema dostupnim informacijama, druga).

Osnivačkoj skupštini prisustvovalo je 11 članova. Nakon što mreža profunkcionira, očekuje se učlanjenje i ostalih korisnika računala s područja Sopota, Pavlovca ili čak i Vinagore, a kojima će ona biti dostupna.
Povijesnoj, osnivačkoj skupštini prisustvovali su i ostali zabilježeni kao njeni osnivači (abecednim redom): Antolić Davor (član Upravnog odbora), Bedeniković Robert (tajnik), Bedeniković Zdravko (predsjednik), Horvat Karlo (član Upravnog odbora), Jazbec Goran, Kajba Tomislav, Karažija Boris (dopredsjednik), Karažija Tomislav, Kolar Davor, Kovač Ivan i Vincek Denis.

Skupštini je prisustvovao i Josip Krušlin iz Pregrade koji je najavio da postoje šanse da se i u Pregradi u skoro vrijeme izgradi takva mreža, te da bi bilo interesantno njihovo povezivanje. U kasnijoj fazi one bi se mogle povezati i sa susjednim mjestima koja će krenuti stopama sopotljanaca.

Nakon što se završe formalnosti oko registracije udruge, bit će potrebno prikupiti novce za nabavku opreme (Pica je obećao donaciju), opremu postaviti, "posložiti" računala korisnika, možda malo educirati korisnike i krenuti s korištenjem.
U ovom pripremnom razdoblju pripremit će se Pravilnik o korištenju mreže i ostale tehničke sitnice (tu će se Boris malo pomučiti).
I na kraju, još jedna sličica za uspomenu…

Kao što se to već neko vrijeme govori, postoje velike šanse da se ostvari ideja o izgradnji bežične računalna mreže u Sopotu.

Jedan od prvih koraka u tome je osnivanje Udruge korisnika koja će brinuti o fizičkom održavanju mreže i odravžanju reda prilikom njenog korištenja.

Stoga pozivamo sve zaineresirane sopotljanke i sopotljance (i one koji pretpostavljaju da bi mogli koristiti mrežu) da dođu u subotu 5.3.2005. godine u školu Sopot u 18 sati na osnivačku skupštinu udruge Bežična računalna mreža WirelessSopot (ili kako će se već zvati).

Za sva dodatna pitanja se u međuvremenu možete obratiti Borisu ili Zdravku.

Tradicija se nastavlja.

I ove godine u organizaciji učitelja i sudjelovanje učenika iz sopotske škole obavit će se 2. školsko vjenčanje. Kako to i priliči, vjenčanje će se održati na samo Valentinovo, a školski brak će sklopiti Marina Špoljar i Krunoslav Bukovski.
Kao i lani, pozvani su svi mještani da uveličaju svečanost. Svečanost započinje u 16,30.
Za dobru glazbu pobrinut će se bend iz glazbene škole "Bonar".
Službenu pozivnicu mladenaca možete vidjeti ovdje.

Dobre vijesti za pješake Sopota: uskoro počinje izgradnja nogostupa u centru sela. Nakon nekoliko apela i zahtjeva upućenih Gradskom poglavarstvu napokon je izgradnja nogostupa postala realnost. Gradnja bi se odvijala u nekoliko etapa, a u prvoj bi se izgradilo cca 230 m nogostupa i paralelno uz postojeći, 12m pješačkog mosta preko potoka. Prvi krak započinje kod škole i u duljini od cca 170 m pruža se prema Pregradi, dok drugi krak ide od raskršća prema gornjem Sopotu. Trenutno se izrađuje troškovnik, a sa samom izgradnjom se planira započeti već u veljači. Sredstva za ovaj projekt već su osigurana u gradskom proračunu za iduću godinu te se za ovu etapu ne planiraju dodatna ulaganja samih mještana. Sopot se nalazi na raskrižju dviju cesta, državne (prema Desiniću) i županijske (prema V. Horvatski). Svakim danom ovuda prolazi sve veći broj automobila, a čiji vozači na žalost rijetko razmišljaju da prolaze kroz gusto naseljeno mjesto i uz to još uglavnom prevelikom brzinom. Djeca i ostali pješaci koji se svakodnevno ovuda kreću imaju uvjete iste kao i u vremenima dok su se ovim cestama kretale samo "naše kravice". Na žalost, jučerašnja nesreća kada je auto naletio na pješaka Krešimira K. gotovo ispred njegove kuće nalaže nam da se izborimo za izgradnju nogostupa kroz cijelo naselje u što skorije vrijeme. Ponekad se mora dogoditi tragedija (mada to u ovom slučaju nije tako) pa da se teka nakon toga apeli građana shvate ozbiljno. Stoga je potrebno da se već tijekom izgradnje prve etape i sami mještani aktiviraju i zajedno sa gradskom vlašću pronađu način za što skoriji nastavak radova.

Uz zapaženu potporu i zanimanje Sopotljanaca održano je 18. srpnja 2004. radioamatersko natjecanje s Kunagore. Osim 340 održanih veza s radioamaterima od Belišća do Splita te od Samobora do Đakova, članovi Radiokluba "August Cesarec" Pregrada su se i družili uz dobro pripremljen stol. Ocjena je da je posao obavljen odlično o čemu govore pristigla pisma sudionika s pohvalama na račun organizacije i aktivnosti.

U fotogaleriji pogledajte kako je to izgledalo 18. srpnja 2004. na Kunagori.

Ana Vincek

Nekadašnje glavno jesensko okupljalište sopotljanaca bilo je Polje, mjesto gdje su se vodile krave "na pašu". Kako izgleda Sopot iz perspektive Polja, možete vidjeti u novoj panorami.

Kako je protekla završna školska priredba i kako su se sprovodili učenici u Školi u prirodi možete vidjeti u dvije reportaže u slikama.

U četvrtak 17.06.2004. održana je u Sopotu školska priredba povodom završetka još jedne školske godine. U prvom dijelu nastupali su učenici 1. i 2. razreda pod vodstvom učitelja Abrama Brkića, a nakon toga učenici 3. i 4. razreda pod vodstvom učiteljice Vesne Hajduk. Posebno je bio dirljiv trenutak na kraju, dok su učenici 4. razreda pjevali pjesmu "Škola je gotova" (…"Škola je gotova sve prestaje, dobro se pamti, ružno nestaje. Škola je gotova sni prolaze, godine najljepše nam odlaze, žao mi je."…) i na taj način se oprostili od četverogodišnjeg pohađanja škole u Sopotu. Već od jeseni njih očekuje odlazak u peti razred u matičnu školu u Pregradi. No, najuzbudljiviji trenutak je tek uslijedio. Druženje djece, roditelja i mještana nastavilo se uz jelo i piće, a glavna atrakcija bio je muzički sastav Optimisti koji je bio zaslužan za dobru atmosferu do noćnih sati. Lijep običaj sudjelovanja mještana u školskim svečanostima i ovaj puta se održao, a po svemu sudeći nastavit će se i narednih godina. Za dvije godine će to posebno doći do izražaja kad škola u Sopotu slavi 100 godina postojanja (1906-2006).

Jutros su učenici trećeg i četvrtog razreda škole u Sopotu zajedno sa svojim vršnjacima iz Pregrade odputovali u Crikvenicu na petodnevnu "školu u prirodi".

Okupljanje je započelo oko pola šest i što se više približavao trenutak polaska mališani su postajali sve nervozniji - ipak je to većini njih prvo duže izbivanje van svoje obitelji. U narednih pet dana počet će učiti prve korake prema samostalnosti. Neizbježnu nostalgiju prema domu pokušat će zaboraviti uz učenje, igru i kupanje u moru (ako Bog da malo sunca).

Kako bi sve proteklo u redu, uz svoje kolegice iz Pregrade, brinut će se i učiteljica Vesna Hajduk.

Povratk kućama očekuje se u petak oko 20 sati..

Poštujući znanje, članovi Radiokluba "August Cesarec" Pregrada izabrali su Davora Antolića iz Sopota za svojega novog predsjednika na Skupštini održanoj 21. veljače 2004. godine. Nakon dvadesetsedmogodišnjeg uspješnog rada, novoga predsjednika očekuju zahtjevni zadatci da održi i unaprijedi dosadašnja postignuća.

Davor Antolić, čija je radioamaterska pozivna oznaka 9A6NDA, u protekloj se godini aktivno uključio u natjecanja "Požega", "Lipik", "Našice", "Pokuplje", te druga hrvatska natjecanja, a u njegovu domu u Sopotu već se nalaze radioamaterska priznanja za ostvarene rezultate.

Temeljem članka 12. Konvencije o pravima djeteta, u područnoj školi u Sopot sklopljen je školski brak između Lucije Bedeniković i Kristijana Bedeniković.

Školski brak sklopljen je u školskoj kapelici i matičnom uredu u učionici Sopot, a slavlje je nastavljeno u razrednom restoranu.

Svečanom činu sklapanja školskog braka prisustvovali su roditelji, rođaci, prijatelji, susjedi i ostali uzvanici.

Slike sa slavlja pogledajte ovdje.

Orgulje, koje su dugi niz godina bile van uporabe, obnovljene su uz pomoć županijskih, gradskih i inih donacija.

Na blagdan sv. Pavla, orgulje su pratile crkvene pjevače iz Pregrade koji su uveličali to slavlje. Pjesmi su se pridružili i svi sudionici mise - županijski i gradski čelnici, te svi nazočni iz Sopota, Pavlovca, Višnjevca, Pregrade, Desinića...

Ovim putem zahvaljujemo svima na pomoći oko obnavljanja, uistinu vrijednog inventara kapele sv. Mihovila u Sopotu, a time i Vinagorske župe i nadamo se da će orgulje odzvanjati Sopotom i okolnim krajevima pri svakom okupljanju vjernika u kapeli.

Više o orguljama doznajte iz teksta Zdravka Bedenikovića.

22.01 je najveći vinogradarski svetak. To je dan Sv.Vinka kada vinogradari obredno i svečano ulaze u svoje vinograde kako bi obilježili početak nove vinogradarske godine.

Simboličnim rezanjem loznih grančica objavljuju početak radova u vinogradima (goricama), tradicionalnim vješanjem kobasica po trsovima te zalijevanjem trsova vinom zazivaju plodnu sezonu, a navijestit će je i odrezane grančice koje se odnose u tople domove koje će propupati i time pokazati kakva će godina biti.

Sveti je Vinko, Vincekovo, Vincelovo, Vincekuša, največi vinogradarski svetak, kada se obvezno odlazi u prve pohode na vinograde, s pajdašima, kumovima, prijateljima, kolegama, gostima, sve više i poslovnim partnerima.

Vinko dolazi od latinskoga oblika Vincentius. Latinska imenica vincens znači onaj koji pobjeđuje. U Hrvatskom zagorju rabi se Vincek, u Slavoniji Vinko, a u Dalmaciji Vice. Ženski su oblici ovoga imena Vinka, Vinkica.

Ti običaji u lijepoj našoj se njeguju ne samo kod nas nego i u Kutjevačkom kraju, kraju Sv.Ivana Zeline, Varaždinskom, Nespešu, itd.

Na taj dan kaže se u narodu: Ak s sniježne strehe voda kaplje, biti će piti. Ak na Vincekovo sunce svijetlji, bit će vina u klijeti.

Do idućeg Vincekovog Bog Vas nek poživi. Živjeli.

Ivica Kovač